Potaknuti svoje nepce na istraživanje i uživanje u novim okusima lako je uz začine. Od Istoka do Mediterana aromatične biljke osim što daju aromu i specifičan okus jelima, čine jela lakše probavljivima.

 

 Začini imaju  i blagotvorna svojstva, djeluju antibakterijski i antiseptički, stimuliraju imunološki sustav, a neki čak i zagrijavaju organizam. Mnoštvo je različitih začina, svaki sa svojim specifičnostima i aromama. Ipak, cimet je začin dobro poznat svima što i ne čudi jer je upravo on jedan od najstarijih začina poznatih čovjeku. Još su stari Egipćani njime obogaćivali napitke i liječili razne bolesti. Slatkasta mirodija opojnog mirisa dobiva se guljenjem kore s tankih grančica zimzelenog drveta. Pri tome se vanjska kora odbacuje, a unutrašnja uvija u štapiće. Postoje na stotine vrsta cimeta, no najpopularniji su cejlonski koji se smatra „pravim cimetom“ te kineski cimet.

Nutritivna vrijednost i ljekovitost cimeta

Cimet se ističe sadržajem prehrambenih vlakana,  manganom, kalcijem i željezom, a u nešto manjoj mjeri sadrži magnezij, selen, cink te vitamin C i K. Ljekovita svojstva cimeta možemo zahvaliti trima osnovnim komponentama eteričnih ulja koja nalazimo u kori drveta. Esencijalna ulja sadrže aktivne tvari cinamaldehid, cinamil acetat, cinamil alkohol. Zahvaljujući njima vjeruje sa da cimet djeluje blagotvorno na probavni sustav stimulirajući peristaltiku crijeva te samim time smanjuje nadutost i bolne grčeve. Također se pokazalo da povoljno djeluje na razinu masti i kolesterola, ali i razinu šećera u krvi zbog čega se preporuča i dijabetičarima. U prilog tome govori i studija objavljena 2013. godine u časopisu Annals of Family Medicine. Autori su, naime, sistemnom analizom 10 randomiziranih, kontroliranih studija istraživali utjecaj cimeta na razine masnoća u krvi te razinu glukoze natašte. 543 ispitanika s dijabetesom tipa 2 sudjelovalo je u analiziranim studijama tijekom perioda od 4 do 18 tjedana pri čemu su ispitanici dobivali dozu cimeta od 120 mg do 6 g dnevno. Rezultati meta-analize ukazali su da unosom cimeta u spomenutim dozama dolazi do smanjenja razine glukoze natašte, ukupnog kolesterola, LDL kolesterola te triglicerida. Nadalje, došlo je i do povećanja razine HDL kolesterola. Za sada nije jasan točan mehanizam djelovanja cimeta iako studija objavljena 2009 godine u časopisu American Journal of Clinical Nutrition daje naslutiti da probava začina dovodi do smanjenja razine inzulina te povećane razine peptida koji odgađaju želučano pražnjenje i na taj način pogoduju razini šećera u krvi.

Cimet u kuhinji

Cimet se najčešće dodaje napitcima,  desertima, voćnim jelima i kolačima, osobito onima od jabuke. No, rezerviranjem cimeta samo za ova jela uskraćujemo si cijeli spektar doživljaja. Tako cimet odlično nadopunjuje okus zobene kaše, slatkog krumpira, mrkve i zimske bundeve, ali i mesnim jelima od janjetine, piletine i mljevenog mesa. Često se dodaje kavi, a za „instant“ zagrijavanje najbolje je malo cimeta dodati kuhanom vinu.

 

Kako odabrati i čuvati cimet

Cimet je dostupan u obliku praha i u štapićima. Štapiće možemo čuvati duže, a cimet u prahu ima intenzivniju aromu. Ako možete, pomirišite cimet kako bi se uvjerili da ima slatkast miris i da je svjež. Cimet treba čuvati u dobro zatvorenoj staklenoj posudi, na hladnom, tamnom i suhom mjestu. Mljeveni cimet na ovaj način možete čuvati 6 mjeseci, a cimet u štapićima ostat će svjež jednu godinu. Rok trajanja cimeta možete produljiti ako ga čuvate u hladnjaku, iako Vam pravi znalci to neće preporučiti.

 

 

Graviola se trenutno nalazi na vrhu spiska biljaka sa antikancerogenim djelovanjem  koje  će u budućnosti možda imati velikog utjecaja kada je u pitanju liječenje raka uz pomoć prirodnih sredstava.

Naime, suvremena istraživanja vršena na ovoj amazonskoj biljci obećavaju mnogo, iako se još uvijek malo zna o tome kakvu bi ulogu graviola imala u prevenciji i liječenju raka. Kao prvo, za sada nije lako reći da li bi u tom slučaju bila u upotrebi sama biljka, ekstrakt ili neka kombinacija sa farmaceutskim sredstvima protiv raka. Zatim, kakav bi bio način doziranja, dužina trajanja liječenja i slično.
U svakom slučaju nepobitno je dokazano da biljka graviola ima snažno anti-kancerogeno djelovanje  na organizam.

U prilog tome da je graviola čudo od biljke govore naučna istraživanja u kojima je evidentirano da ona efikasno ubija stanice raka i da je, vjerovali ili ne, 10.000 puta jača od suvremenih lijekova koji se upotrebljavaju za kemoterapiju. Za razliku od kemoterapije, graviola destruktivno djeluje isključivo i samo na stanice raka tako da pri tom ne ostavlja štetne posljedice po organizam niti neželjene nuspojave. Naprotiv, ima i pozitivan učinak na imuni sustav.
Graviola (latinski naziv Annona muricata) je biljka koja prirodno nastanjuje predjele Srednje i Južne Amerike, od juga Meksika preko Perua do Brazila. Sto se uzgoja tiče odgovara joj tropska klima a najmasovnije se uzgaja u Sjevernoj Americi i zapadnoj Africi. Dok na primjer, u Izraelu drvo graviole može sasvim lijepo narasti ipak nikada ne daje plodove.
Graviola je zimzelena biljka blagog i vrlo prijatnog ukusa koji asocira na jogurt od jagode u kombinaciji sa nekim egzotičnim voćem, recimo ananas i banana. Za ishranu se upotrebljava plod u svježem obliku ili sok. Sto se liječenja tiče u upotrebi su takoreći svi dijelovi biljke (kora, listovi, plod i sjemenke).
U peruanskoj Amazoniji čaj od listova graviole upotrebljava se kao sredstvo za smirenje i protiv dijabetesa.
U brazilskoj Amazoniji čaj od graviole poznat je kao lijek za jetru.
U Indiji ga preporučuju za bolji san, protiv bolesti žuči, prehlade kao i za brže otrežnjenje pijanaca.
U Africi ga koriste kao analgetik i često nalazi primjenu u liječenju dječje groznice.
Zreli plodovi graviole su izvor vitamina C, B1 i B2 i fosfora. Plodovi i sok od graviole u navedenim zemljama tradicionalno se upotrebljavaju za liječenje groznice, proljeva i za stimulaciju izlučivanja mlijeka kod dojilja.
Danas je poznato da biljka graviola osim toga što ubija rak, povoljno djeluje na rad unutrašnjih organa, dobar je borac protiv gljivica, bakterija, parazita, ublažava depresivna stanja i umiruje živce.

Napomena: Ukoliko nekada budete u prilici da sami sebi napravite sok od graviole vodite računa  o tome da prije nego što plod biljke stavite u blender pažljivo odstranite sve sjemenke jer su inače dosta toksične.

 

Ljekovite biljke su dar prirode. Uz malo znanja o ljekovitosti i pripremi mogu nam biti od velike koristi. Žene bi u periodu trudnoće, poroda i babinja mogle uzimati 400 biljaka.

 

 

 

Sam proces izlječenja primjenom ljekovitih biljaka kopiraju i lijekovi. Ipak pošto je to područje još nedovoljno istraženo postoje mnoga razilaženja mišljenja stručnjaka. U mnogim dijelovima svijeta, čak i kada su im dostupni moderni lijekovi, žene često koriste biljne preparate. Neke biljke koje se tradicionalno i sigurno koriste nakon porođaja, naročito tokom perioda dojenja - prije svega za ublažavanje raznih neugodnosti.

Ljekovite biljke mogu djelovati na smanjenje iscrpljenosti, jačanje imunološkog sustava, mogu djelovati umirujuće na psihu žene, mogu pomoći u liječenju bolnih prsiju, pomoći u povećavanju količine mlijeka, a mogu pomoći i u zaustavljanju mlijeka.

 

TRUDNICE

Dobro je zadnja dva tjedna pred termin poroda - ujutro i navečer uzeti jednu jušnu žlicu kapi švedske gorčice za pospješivanje poroda. Isto tako i za lakši izlazak posteljice bez trudova rodilji se na svaka dva sata daje puna čajna žličica dok posteljica ne izađe. Kažu da je i za upale kod dojenja dobro staviti vlažni oblog od švedske grenčice. Kao oblog se može koristiti i protiv glavobolje u trudnoći.

Čajna mješavina nevena, peršina i kadulje (1:1:1) izvanredno regulira tlak u trudnoći.

Porođaj je veoma naporan događaj za organizam žene, jer on tada troši veliku količinu energije. Ako se tome doda i gubitak krvi, kao i smanjen unos hrane, sasvim je razumljivo da se majka nakon porođaja osijeća iscrpljeno. Da bi se sprečila iscrpljenost i ojačao organizam, preporučuje se konzumiranje čajeva spravljenih od listova maline (Rubus idaeus), koja se zbog svog bogatog sastava preporučuje u svim fazama trudnoće i porođaja, i u periodu dojenja. Biljka je bogata vitaminima C i E, kao i visokim sadržajem kalcija i magnezija, a visok sadržaj gvožđa u plodovima i listu maline pomaže u prevenciji anemije. Nakon porođaja, ublažava krvarenje, pomaže materici da povrati tonus i obogaćuje i povećava nivo mlijeka kod dojilje.

Vrkuta jača mišiće maternice i spriječava pobačaj i prijevremeni porod, dok u kombinaciji sa jaglacom olakšava porod.

Cimet (u pola litre vode puna žlica cimeta) se koristi protiv povraćanja u trudnoći.

DOJILJE

Nagli pad nivoa hormona (estrogena i progesterona), neposredno nakon porođaja, može  izazvati osjećaj postporođajne depresije kod porodilje. Biljke koje imaju umirujući efekat obično sadrže esencijalna ulja, sastojke koji dilatiraju (šire) krvne žile, relaksiraju mišiće i osiguravaju miran san. U ovoj skupini su: origano (Origanum vulgare), lavanda (Lavandula angustifolia Mill.) - koja se dodaje kupkama za relaksaciju ili se nanosi lokalno, protiv bolova, kao i mirodija (Anethum graveolens) - koja se veoma uspešno koristi kao sedativ.

 

Istraživanja su pokazala da se preko petnaest posto žena susreće sa problemom nedovoljne produkcije mlijeka. Nedostatak mlijeka se javlja uslijed neadekvatne ishrane majke, stresa, ili nemogućnosti bebe da pravilno sisa. Jedno istraživanje iz 2000. godine je pokazala da grčka djetelina (Trigonella foenum graecum) sadrži veoma aktivne supstance - prekursore hormona, koji značajno djeluju na povećanje produkcije mlijeka kod ispitivanih dojilja. Ostale biljke za poticanje laktacije i povećanje nivoa mlijeka su kopriva (Urtica dioica i Urtica urens - Mala kopriva), koja se može da nanositi lokalno ili konzumirati kao čaj. U Europi se veoma često koristi ždraljevina (Galega officinalis), uslijed svoje sposobnosti da stimulira protok mlijeka kod dojilja. Takođe, stručnjaci preporučuju i konzumiranje čajeva ili tekućih tinktura slijedećih biljaka: blaženi čkalj (Cnicus benedictus), anis (Pimpinella anisum), komorač (Foeniculum vulgare), list maline (Rubus idaeus) i biljke alfalfa (Medicago sativa). Komorač veoma povoljno djeluje i u slučaju grčeva kod beba.

Dojke postaju nabrekle i otečene kada je u njima nagli priliv mlijeka, a ne postoji adekvatno pražnjenje. One tada postaju osjetljive i tvrde. Nabreklost grudi može da se javi i ukoliko su mliječni kanali začepljeni. U takvim slučajevima, stručnjaci najčešće preporučuju stavljanje toplih obloga od ljekovitog bilja, koje imaju protuupalno djelovanje i smanjuje otečenost - kao što je: kamilica (Matricaria chamomilla), neven (Calendula officinalis), lavanda (Lavandula angustifolia Mill.), gavez (Symphytum officinale). Za povećanje limfne cirkulacije se koriste: hajdučka trava (Achillea millefolium), prilip (Galium aparine) i čičak (Arctium lappa). Za drenažu i ublažavanje infekcije su odlični: glatki brest (Ulmus fulva) i korijen bijelog sljeza (Althaea officinalis). List divizme (Verbascum densiflorum) smanjuje bol.

Ove biljke treba potopiti u kipuću vodu: dovoljno je 10-15 minuta. Kada se dovoljno ohlade, umotati ih u pamučnu tkaninu, da se napravi oblog. Staviti oblog na grudi, do ispod pazuha, i držati je dok se potpuno ne ohladi. To treba ponavljati nekoliko puta u toku dana. Ukoliko postoji infekcija, koristiti čistu tkaninu za svaku narednu oblogu. 

 

Mastitis je nabreklost grudi praćena infekcijom, visokom temperaturom i simptomima sličnim gripi. Grudi su veoma bolne i tvrde, a mogu biti i crvene. Pored neophodnog odmora i izdajanja, stručnjaci preporučuju i stavljanje toplih biljnih obloga i konzumiranje čajeva, spravljenih od hajdučke trave (Achillea millefolium) i zove (Sambucus nigra). Takođe, preporučuju konzumiranje preparata na bazi ehinaceje (Echinacea purpurea) zajedno s vitaminom C. Međutim, pored obloga, neophodno je potražiti i medicinsku pomoć.

Bradavice mogu biti crvene, bolne i ispucale. To je najčešće posledica nepravilnog položaja bebe pri podoju. Zato je, prije svega, neophodno naći ugodan položaj za dojenje. Na bradavice se nanosi melem koji sadrži neke od sljedećih biljaka: ulje masline (Olea europaea), neven (Calendula officinalis), kamilicu (Matricaria chamomilla) ili bijeli sljez (Althaea officinalis). Ovi melemi se ne moraju ispirati prije podoja.
Nanose se i preparati koji sadrže aloa veru (Aloe vera barbadensis Mill.), med ili hajdučku travu (Achillea millefolium) - uz napomenu stručnjaka da obavezno moraju isperati prije podoja.
Također, na bradavice mogu staviti i tople vrečice crnog čaja, koji sadrži tanine (supstance visoke biološke vrijednosti).

 

Kopriva (Urtica dioica) je još jedna od biljaka bogata hranljivim sastojcima. Sadrži sve vitamine i minerale neophodne za ljudski rast i razvoj, pa se preporučuje u svim fazama trudnoće i porođaja, i u periodu dojenja. U listu koprive je visok nivo gvožđa i kalcija, kao i folne kiseline - neophodnog sastojka tokom trudnoće. Ova biljka jača bubrege i sprečava zadržavanje tekućine. Također, jača vene i može pomoći u sprečavanju nastanka proširenih vena i hemoroida. Nakon porođaja, kopriva sprečava krvavljenje (hemoragiju), grčeve nogu i mišićne spazme, jača nervni sistem i stabilizira nivoe hormona u organizmu, a hranljivim sastavom utječe na obogaćenje i povećanje nivoa mlijeka kod dojilje. U svakodnevnoj ishrani, može da se konzumira sviježa, ili kao čaj od njenih listova.  

Da biste si osigurali lak san i smanjili napetost, aromaterapija preporučuje korišćenje esencijalnih ulja citrusa i sandalovog drveta u kupkama ili uljima za masažu.

Matičnjak (Melissa officinalis) je izvanredno sredstvo protiv živčane napetosti i promjena raspoloženja, koje se mogu javiti kod žena nakon porođaja. Čaj od matičnjaka relaksira nadražen nervni sistem i izuzetno povoljno djeluje u slučaju nesanice. Takođe, matičnjak je blag, dobar i veoma prijatan lijek kada su u pitanju probavni organi - protiv nadutosti, grčeva u crijevima, proljeva i želčanih tegoba, kao i povraćanja na psihološkoj bazi.  

Kamilica (Matricaria chamomilla) djeluje na opuštanje organizma u slučaju nervne napetosti i osigurava bolji san. Također, djeluje i na probavne probleme - prije svega sprječava nastanak žgaravice i mučninu, a smanjuje i konstipaciju (zatvor).

Kumin neki smatraju da uklanja sve smetnje maternice i pomaže pri čišćenju rodilja, te da, uzima li se s jelom, jača vid i sluh, čisti pluća od sluzi i rastjeruje kihanje. Dojiljama pospješuje izlučivanje mlijeka.

Kako zaustaviti mlijeko?

Nakon što majka odluči da prestane dojiti svoju bebu, često se događa da ne može zaustaviti mlijeko. U tom slučaju, preporučuje se čaj ili preparat na bazi žalfije ili kadulje (Salvia officinalis), biljke koja je često upotrebljavana kao regulator laktacije.

Ljekovite biljke koje bi trudnice svakako trebale izbjegavati su:borovica (klek, brinje), borovnica, ginko, ginseng, majčina dušica, lipa, lovor, stolisnik.

Ljekovite biljke koje bi dojilje trebale izbjegavati:
češnjak (jer mijenja okus mlijeku i beba može imati grčeve), kadulja (sprečava nastajanje mlijeka), papar i sena.

 

Ovdje navedeni lijekovi pomažu ako se koriste kako je propisano. Ipak su to lijekovi iako dolaze iz prirode. Za terapijski sistem (dugotrajniju primjenu) liječenja bolje je provjeriti kod doktora opće prakse ili homeopata.

Izvori:
http://www.yumama.com/
The Royal Women's hospital http:/www.thewomens.org.au

U Južnoj Americi mate je izuzetan čaj, zbog svog osvježavajućeg učinka na tijelo i duh. Pije ga se pri obrocima i između obroka. Vrlo je popularan kod svih društvenih klasa — kod elite, kod gauča i kod radničke klase.

To malo žbunasto drvo, u botanici poznato pod imenom Ilex paraguayensis, član je iste porodice kao i božikovina. Uspijeva kao divlja biljka u šumama u dolinama rijeka u Paragvaju i na jugu Brazila. No, u velikim količinama se uzgaja i u drugim područjima Južne Amerike. Procjenjuje se da stanovnici toga kontinenta konzumiraju oko tri i pol milijuna kilograma matea godišnje. Ta biljka se i izvozi u mnoge zemlje.

Izuzetan tonik
Članak pod naslovom "Paragvaj, zemlja voća i glazbe" navodi: "Nacionalno piće Paragvaja pravi se od matea, koji zamjenjuje čajeve iz Kine, Cejlona i Indije. To piće ima začuđujuću regeneracijsku moć u ljudskom organizmu. Kad ga se popije prvi put, dobije se osjećaj snage, energije i veselosti, a piće djeluje gotovo trenutačno. Paragvajci mu stalno pjevaju hvalospjeve."

Mate ili "čaj isusovaca"
Indijanci su otkrili mate prvim isusovačkim misionarima. Oni su zaključili da je to piće tako zdravo i tako dobro gasi žeđ da su izlagali život opasnostima u potrazi za tim malim stablima u gustoj brazilskoj prašumi. Potom su ga počeli uzgajati u misijama i mate je postao poznat kao "misionarski čaj". Isusovci su dodali riječ "yerba" (biljka) indijanskom imenu "mate" koje je dolazilo od jedne riječi što je značila "čuturica". Davno prije dolaska bijelaca Indijanci su sušili i tucali lišće matea. Stavljali su ga u posudu punu vode i u nju bacali vruće kamenje da bi prah pustio aktivne tvari. Potom su udisali osvježavajući uvarak pomoću slamčice od trske koju su zvali "bombila"; tvrdili su da dodir biljke sa zrakom može uništiti dobar dio njezina prekrasna okusa.

Bijelci su se služili sličnom tehnikom. Stavljali su lišće istucano u prah u posudu, nalijevali kipuću vodu i pili čaj kroz cijev čiji je donji dio bio oblikovan kao cjedilo.

Ako počnete gubiti kosu u dvadesetim godinama života imate veći rizik od pojave raka prostate kasnije u životu. Ako spadate u ovu grupu toplo vam preporučujemo redovne preventivne pretrage.

Naime, u istraživanju koje su sprovodili francuski stručnjaci, bilo je uključeno 388 muškaraca koji su se liječili od raka prostate i kontrolna grupa od 281 zdravih muškaraca. Među oboljelima je bilo dvostruko više onih koji su počeli gubiti kosu u 20-ima. Među onima koji su kosu počeli gubiti u 30-ima i 40-ima nije bilo razlike u procentu obolijevanja.

Profesor Filip Žiro onkolog s Univerziteta Dekart u Parizu koji je vodio istraživanje kaže: "Trenutno nema velike koristi od pregledanja cijele populacije. Treba identifikovati one muškarce koji imaju veći rizik za razvoj bolesti i njih pozivati na kontrolne preglede. Gubitak kose u 20-ima je jedan od pokazatelja." Ćelavost je povezana s androgenim hormonima koji su odgovorni i za pojavu raka prostate.

Aromaterapija sve češće se preporučuje u netradicionalnim načinima liječenja. Ruska narodna medicina sve češće primjenjuje aromaterapiju u liječenju čitavog niza bolesti, ali i kao preventivu, koristeći, pri tom, drevna iskustva iz tajanstvenih sibirskih tajgi i sa Dalekog istoka.

Primjena aromaterapije smanjuje faktore rizika čitavog niza oboljenja, povećava otpornost organizma u borbi sa kemijskim onečišćenjima životne sredine, mobiliše funkcionalne rezerve organizma, snižava rasprostranjenost bolesti organa za disanje, nervog sistema, poboljšava cirkulaciju, omogućava bezbolnu adaptaciju, čuva radnu sposobnost...

Gdje pomaže aromaterapija?

Normalizacija reaktivnosti organizma, nespecifične otpornosti organizma i imunološke reaktivnosti. Smanjenje učestalosti akutnih respiratornih infekcija i gripe. Sprečavanje bolesti kod osoba koje su profesionalno izložene jonizirajućem zračenju ili koje žive u mjestima sa povišenom radioaktivnošću. Slabljenje uticaja nekih otrovnih supstanci i korekcija poremećaja koje su te supstance izazvale. Korekcija psihofizičkog stanja i mentalnih sposobnosti kod ljudi koji rade u proizvodnji (povećana brzina i preciznost operatera, povećanje memorije uz istovremeno smanjenje mogućnosti greške, preventiva premora i poboljšanje koordinacije pokreta). Smanjenje psihoemocionalnih napora, uklanjanje osjećaja nelagode, optimalizacija stanja organizma u kriznim (stresnim) situacijama. Povećanje adaptivnih sposobnosti organizma, skraćenje perioda adaptacije, prevencija i smanjenje stepena izraženosti meteopatskih reakcija. Rehabilitacija bolesnika sa nespecifičnim bolestima pluća (dodatak klasičnim metodama koje koristi zvanična medicina). Profilaksa početnih simptoma neurocirkulatornih distonija, funkcionalne promjene u kardiovaskularnom sistemu, simptomi vegetativno - vaskularne disfunkcije, simptomi poremećaja regionalne cirkulacije, poremećaji vegetativnog nervnog sistema), ishemijska oboljenja srca. Početne manifestacije arterioskleroze (kao dopuna klasičnim metodama koje koristi zvanična medicina). Funkcionalni poremećaji nervnog sistema (dopuna klasičnim metodama koje koristi zvanična medicina). Rana prevencija starenja (dopuna klasičnim metodama koje koristi zvanična medicina).

Preporuke za upotrebu eteričnih ulja
1. Kod funkcionalnih poremećaja kardiovaskularnog sistema: eterična ulja metvice, jele, greanijuma, lavande.
2. Kod bolesti probavnog trakta: eterična ulja ruže, žalfije, muskatnog oraščića, lavande, ajra, metvice,divljeg pelina.
3. Kod bolesti bubrega, mokraćnih kanala, jetre, žuči: eterična ulja metvice, lavadne, ruže, ajra.
4. Kod funkcionalnih poremećaja nervnog sistema: eterična ulja ruže, metvice, geranijuma, lavande.
5. Kod kroničnog bronhitisa: eterična ulja ružmarina, metvice, eukaliptusa, jele, bora, estragona limuna, muškatne žalfije (Salvia sclarea), anisa.
6. Kod bronhijalne astme: eterična ulja ružmarina, lavande muškatne žalfije (Salvia sclarea).
7. Kod prvih simptoma arterioskleroze: eterična ulja lovora, lavande.

Tonizurujući efekat imaju eterična ulja lavande, jasmina, metvice, jele, eukaliptusa, ruže.
U preventivi malignih oboljenja koriste se eterična ulja eukaliptusa, u svojstvu radioprotektora - ulja monarde (bergamota) i eukaliptusa, kao imunomodulator - ulja monarde (bergamota), bosiljka, estragona limuna, lavande. Kod grčeva različitog porijekla - ulje lovora. Sredstvo za jačanje nervnog sistema Za jačanje nervnog sistema preporučuje se mast koju možete sami napraviti u sopstvenoj kuhinji. Uzmite šest dijelova praha koji ćete dobiti od suvog lovorovog lišća, jedan dio listova kleke i dvanaest dijelova neslanog putera. Sve dobro umutite. Dobijena krema je veoma efikasno sredstvo za masažu, ima analgetsko i umirujuće dejstvo kod reumatskih bolova.

Ženi koja samouvjereno nosi konfekcijski broj 38 možda zavidi veći broj prijateljica, iako postoje velike šanse da ona zapravo mrzi svoj odraz u ogledalu jer misli da je predebela.

Istraživanje je pokazalo da jedna od 17 žena normalne zdrave težine misli da mora još da smršavi. U nedavnom britanskom istraživanju čija je glavna tema bila ženski doživljaj vlastite težine i izgleda učestvovalo je preko 2.000 žena.

Ispitanice su, između ostalog, nakon što su posmatrale svoj odraz u ogledalu, morale da izaberu 12 pridjeva kojima bi opisali kako se osjećaju ili izgledaju. Od žena koje su imale idealnu težinu, samo njih 13 posto bilo je zadovoljno svojim odrazom u ogledalu, a samo šest posto ih je opisalo sebe kao premršave. Oko 17 posto žena zdrave težine za sebe je reklo da je predebelo, a jednaki broj ih je priznao da je lošije volje nakon što vidi svoj odraz u ogledalu. Muškarci su, s druge srane, pokazali puno više samopouzdanja, a samo njih šest posto normalne trećine smatralo se debelima.

Ali, žene su, smatraju psiholozi, previše opterećene svojom težinom i izgledom, a mnoge su nezadovoljne i kad nisu mršave poput supermodela. Ali, nije samo problem u visokim standardima koje sebi postavljaju jer misle da i drugi kad ih gledaju misle da su predebeli. Vjeruju, dakle, da današnja kultura očekuje od njih da budu supermršave. Istraživanje je također pokazalo da se osobe sa viškom kilograma bore sa svojim emocijama u najmanje pet svakodnevnih situacija, od gledanja u ogledalo, preko fotografija sa ljetovanja, susreta sa starim prijateljima, isprobavanja nove odjeće u prodavnici do oblačenja za večernji izlazak.

Sladak i kremast ukus čokolade nije glavni razlog zbog kojeg je tako teško da krenemo na dijetu nego kemikalija koja ima slično djelovanje kao droga. Čokoladu su od početka 16. vijeka, kad su je španski konkvistadori donijeli u Evropu iz Meksika, prozvali lijekom, pa čak i afrodizijakom, zbog psihoaktivnih sastojaka koji utiču na raspoloženje, lako kod većine stvara laganu euforiju ili prijatan osjećaj, neke ljude previše čokolade može da razbjesni, pokazala su istraživanja.

U astečkoj kulturi čokolada je bila piće koje je pružalo snagu, mudrost, izdržljivost i moć, pa je imala važnu ulogu u svetim ritualima. Ali, nakon pada Asteka španski misionari morali su se boriti da je izbace iz crkve, što je izazvalo čokoladnu krizu.

Prema dnevniku engleskog jezuita Tomasa Gage iz 1648. godine, biskupova zabrana pijenja čokolade na misi toliko je razljutila vjernicu, koja je tvrdila da ne može da izdrži dugačke službe bez okrepljujućeg čokoladnog napitka pa mu je usula otrov u solju. Taj suludi čin "opravdavaju" i moderna istraživanja, koja pokazuju kako previše čokolade kod nekih osjetljivih ljudi može da izazove paranoju i podstakne agresivnost.

Jače djeluje na žene, koje imaju veću potrebu za čokoladom od muškaraca, naročito tokom PMS-a. Dok hormoni divljaju, tijelo ima veću potrebu za mineralima kojima obiluje čokolada.

MOZAK TRAŽI KROFNU
Ono što mozak želi nije uvijek dobro za organizam. Leci-tin iz krofni, kolača i čokolade aktivira acetilkolin (neurotransmiter) - neophodan za pamćenje i koncentraciju. Zbog toga se nakon buđenja češće pojavljuje želja za slatkišima nego za uravnoteženim doručkom od brašna i bjelančevina.

NAKON KROFNE ŽELI KAFU...
Kako dan odmiče, tako acetilkolin zadužen za učenje polako posustaje, pa na snagu stupa adenozin (važan molekul u mnogim biohemijskim procesima u ljudskom tijelu), koji usporava aktivnost organizma. Da bi se "probudio", mozak signalizira da je vrijeme za solju kafe. Nakon nekoliko gutljaja počinje takmičenje između kofeina i adenozina.

NE PRETJERUJTE S MUŠKATNIM ORAŠČIĆIMA
Primjenjuju li se u uobičajenim kuvarskim količinama, začini neće značajnije djelovati na organizam. Ali šafran, komorač, kopar, anis i cimet, kao i muškatni oraščić, sadrže psihoaktivne materije koje slično djeluju kao miristicin (alkaloid), koji u velikim količinama izaziva halucinacije.

U MENOPAUZI TIJELO TRAŽI ČOKOLADU
Čokolada sadrži sastojke koji se u organizmu ponašaju poput estrogena, a sudeći prema američkim istraživanjima, muškarci koji jedu čokoladu žive duže. Žene kojima nedostaje magnezijuma u menopauzi mogu da osjete snažnu potrebu za čokoladom, ali ona se može smanjiti uzimanjem mineralnih dodataka.

ZBOG KOCKICE PREVIŠE MOŽE POČETI SVAĐANJE
Čokolada sadrži fenetilamin, molekule koje imaju slično djelovanje na mozak kao psihoaktivni stimulansi, i tiramin - oblik aminokiseline.
Zajedničko djelovanje može da podstakne adrenalin, lupanje srca, poveća krvni pritisak te izazove bijes i nervozu. Osjetljivi ljudi mogu postati žrtve oscilacije raspoloženja.

Praznici su iza nas, a tijelo je još uvijek pod uticajem velikih količina hrane i napitaka. Vrijeme je da mu priuštite čišćenje kako bi osigurali dobro zdravlje.

U vrijeme praznika ljudi puno više jedu, manje se kreću, a to, naravno, ostavlja traga na organizmu. Kako posljedice ne bi bile trajne i kako biste povratili snagu i energiju, priuštite organizmu kvalitetno čišćenje. Najbolju detoksikaciju organizmu osigurava voće i povrće, voda te čajevi. Što biste, dakle, ovih dana trebali unositi u organizam?

VODA
Preporuka je stručnjaka da se u organizam dnevno unose najmanje dvije litre vode. Ako želite organizam da očistite, tada bi te količine trebale biti i veće. Oni koji zaboravljaju redovno da piju vodu, trebali bi odmah ujutro da započnu s flašom od dvije litre vode. Na taj način moći ćete pratiti pijete li dovoljno vode. Voda je eliksir života i najbolje djeluje na organizam, stoga pripazite da je dovoljno pijete.

LIMUN
Ovaj agrum vašem će organizmu osigurati sjajnu detoksikaciju jer vitamin C topi toksine i ubrzava njihov izlazak iz tijela. Najbolje bi bilo da popijete čisto ocijeđeni limun, ali ako to ne možete, iscijedite limun u vodu i tako ga popijte. U takav napitak nemojte dodavati šećer jer će umanjiti djelovanje vitamina C.

ZELENI ČAJ
Ovaj je čaj nadaleko poznat po svojim antioksidativnim svojstvima. Za njega kažu daje najdragocjenija tekućina koju možemo unijeti u organizam. Osim što će očistiti organizam od toksina, zeleni čaj će ubrzati i rad jetre, što dodatno pridonosi čišćenju organizma.

KUPUS
Iako se o ovom povrću ne govori mnogo, činjenica je da je riječ o vrlo zdravoj hrani. Kupus efikasno djeluje na enzime koji se nalaze u jetri, što pojačava i ubrzava čišćenje organizma. Osim toga, kupus je povrće koje ima snažna antikancerogena svojstva. Nastojte da se ta namirnica što češće nađe na vašem jelovniku.

LISNATO POVRĆE
Kelj, praziluk, radič, zelena salata i blitva savršeni su za čišćenje organizma. Te vrste povrća sadrže hlorofil koji iz tijela uklanja različite vrste toksina te na taj način rasterećuju jetru. Zeleno lisnato povrće najbolje je jesti sirovo jer je tada djelovanje njihovih svojstava najveći, ali ako ne možete, onda ga skuhajte na pari. Tako ćete sačuvati vrijedna nutritivna svojstva povrća.

BIJELI LUK
Malo koja namirnica može da se pohvali s više od 200 materija koje imaju antibakterijsko i antivirusno djelo-vanje. Nazivaju ga čudom prirode koje savršeno čisti organizam od različitih vrsta toksina. Tajna bijelog luka je u njegovoj sposobnosti aktiviranja enzima koji pomažu radu jetre. Bijeli luk obiluje vitaminima koji će pomoći organizmu.

BROKULA
Ovo je povrće bogato snažnim antioksidativnim svojstvima. Jača imunitet i sprečava nastanak kancerogenih ćelija. Brojni svjetski stručnjaci savjetuju redovno konzumiranje brokule. Međutim, manje je poznato da i klice brokule imaju blagotvorna svojstva koja djeluju čak 50 puta jače od zrele brokule. Klice brokule mogu se kupiti u trgovinama zdrave ishrane.

TRPUTAC
Trputac je biljka koja nije tako česta u svakodnevnoj prehrani stoje zapravo veliki nedostatak. Naime, trputac sadržava mnoštvo topivih vlakana koji upijaju toksine i holesterol. Na taj način štetne materije se brzo i lako izbacuju iz organizma. Vrlo je dobar i prah od trpuca koji se dodaje napicima, a služi za poboljšanje probave.

O zdravlju se može pročitati mnogo toga, a što više o toj tematici informacija imate to možete biti zbunjeniji, vjerojatno vam je teško da postavite prioritete i razaznate što je bitno, a što su usputni savjeti kojih se možete, a ne morate pridržavati.

Slijedi nekoliko najvažnijih savjeta koje biste trebali ukomponovati u svoj životni stil, a ostalo neka bude nadopuna ovome.

SMIRITE SE
Svakodnevno se bavite nekom aktivnošću koja vas opušta. To može biti bavljenje cvijećem, meditacija, molitva, pisanje dnevnika... Na ovaj način ćete puniti baterije, te imati dovoljno energije za ono što vam treba.

PRESTANITE PUŠITI
Ne postoji lak način na koji možete prestati sa pušenjem, ali jednom kada to uspijete rezultat će biti vrijedan uloženog truda.

DRUŽITE SE
Svakodnevni stres je lakše podnošljiv ako ga imate s kim podijeliti, nasmijati se problemima i zaboraviti na njih.

BUDITE SVJESNI SVOG ZDRAVLJA
Nikad nemojte ignorisati zdravlje. Ako nešto nije u redu potrudite se da na vrijeme reagujete, jer odugovlačenje ne rješava problem, nego ga umnožava. Prevencija je uvijek najbolji lijek.

BUDITE POZITIVNI
Uživajte u životu i zabavljajte se. Svaka okolnost tu je s nekim razlogom, a vi se potrudite uz njenu pomoć da kreirate pozitivnu energiju za sebe i svoje okruženje.

UNOSITE MANJE KALORIJA I VIŠE VODE
Nemojte se prežderavati i potrudite se da uvijek birate manje kalorične opcije. Jedite više od tri obroka dnevno, te ako je moguće pet porcija voća ili povrća, zatim oko osam čaša tekućine, najbolje vode.

SVAKODNEVNO VJEŽBAJTE
Znojenje uključite u svoju rutinu. Ako ne volite da vježbate i ne morate, ali se bavite aktivnostima koje će vas pokrenuti i dati vam dovoljno energije.

VODITE ZDRAV ŽIVOTNI STIL
Na zdrav životni stil nemojte gledati kao na cilj koji treba da ostvarite, nego na stil života koji biste trebali svakodnevno njegovati.

BUDITE UMJERENI
Ne trebate se ničega odricati, ali nemojte ni pretjerivati.

DODAJTE ZELENILO U PREHRANU
Voće i povrće su najvažnije namirnice za zdrav život, ali nemojte izbjegavati ni meso ili bilo što drugo što volite. Ako budete umjereni moći ćete u hrani uživati, umjesto da se zbog nje imate grižnju savjesti.

Muškarci koji sjede 23 sata sedmično imaju 64 posto veće šanse da umru od kardiovaskularnih bolesti nego oni koji sedmično sjede samo 11 sati.

Sjedenje nas može dotući? Stručnjaci još jednom upozoravaju da što više poslova treba obavljati stojeći ili hodajući. Jer što više sjedimo, to je veća šteta za naš kardiovaskularni sistem.

Istraživanje objavljeno u stručnom časopisu Američkog udruženja za bolesti srca "Circulation", pokazalo je i da svaki sat sjedenja i gledanja TV-a ili surfanja na kompjuteru povećava rizik od prijevremene smrti za 11 posto. Druga studija ukazuje da dugo sjedenje povećava rizik od smrti bez obzira na uzrok, a oni koji sjede više od šest sati dnevno, imaju 37 posto veće šanse da umru nego oni koji dnevno sjede kraće od tri sata, bez obzira na ostale fizičke aktivnosti.

Iz navedenih razloga mnogi ljekari smatraju da bi, uz uobičajene savjete o pet čaša vode na dan i osam sati spavanja, trebalo preporučiti i češće ustajanje. "Čak i osobe koje imaju zdravu tjelesnu težinu, ako dugo sjede, osjetiće poremećaj u nivou šećera i masti u krvi", kaže profesor Dejvid Dansten, autor studije objavljene u časopisu "Circulation".

To znači da i ako trčite svako jutro sat vremena, a ostatak dana provedete sjedeći, većina zdravstvenih koristi neće se osjetiti. Zašto? Naučnici su utvrdili da se molekula koja pomaže tijelu da preradi masti, lipoprotein lipazam, ispušta u tijelo samo dok su mišići nogu napeti, što znači dok stojimo ili hodamo. Dok sjedimo, ovaj ključni dio metabolizma se usporava.

Sindrom menadžera ima karakteristike psiholoških poteškoća i javlja se samo kod ljudi koji se ne umiju opustiti i odmarati.

Razdražljivost, stalni osjećaj da nema vremena, osjećanje uznemirenosti, poremećaj sna - neki su od simptoma sindroma menadžera. Sindrom menadžera ne zavisi od uzrasta i pola. "Oboljeli" se izuzetno jako koncentriše na svoje probleme, poslu posvećuje 10 - 12 časova dnevno, najveći dio vremena provodi sjedeći (ili putujući) i kronično je neispavan.

"Sindrom menadžera" veoma brzo se ispoljava negativan uticaj na cijeli organizam. Dolazi do poremećaja metabolizma, slabi imuni sistem. Uzroci sindroma menadžera su, u najvećem dijelu, psihološki - iz dana u dan čovjek napregnuto razmišlja da li će uspjeti sve da završi, da ne zakasni na važan sastanak, drži u glavi bezbroj informacija, sve vrijeme je u kontaktima s ljudima, mora suzdržano reagovati na greške potčinjenih, mora brzo reagovati na promjene... Većina pacijenata se žali na nezdravu boju lica, "kese ispod očiju", prijevremene bore, pogoršavanje stanja kose, kože i slično, što su spoljašnji simptomi sindroma menadžera.

Liječenje sindroma menadžera

Sindrom menadžera, obično, nije posljedica samih problema nego neadekvatne opsjednutosti poslom. Zato, ako ne možete promijeniti okolnosti, promijenite svoj odnos prema njima. Ojačajte nervni sistem vitaminima koji se preporučuju kod mentalne i fizičke preopterećenosti. Naše apoteke su dobro snabdjevene ovim preparatima, a obavezno uzimajte kombinaciju kalcija i magnezija (Ca+Mg). Jednom ili dva puta sedmično se rekreirajte - plivanje u bazenu ili sportska dvorana. Uzmite igle u ruke, pletenje opušta, idite u kino ili u pozorište. Ma šta vi mislili o tome, za te aktivnosti ne treba mnogo vremena, a emocionalni efekti takvih aktivnosti traju i nekoliko dana.

Ako nemate mogućnosti ići u fitnes klubove ili na bazen - što više pješačite. Vrlo često je pješačenje sasvim dovoljno da se oslobodite napetosti. Pred spavanje, razmišljajte o prijatnim događajima koje ste imali tokom dana. Topla, aromatična kupka (dodajte u vodu biljne čajeve, ekstrakt borovih iglica, fitosoli), meki bademantil i pola sata samo za sebe - i imate potpuno opuštanje. Naviknite svoje ukućane da vam je nakon napornog dana na poslu neophodan predah. Kad dođete kući - izmasirajte stopala, gnječeći ih objema rukama, pritišćite pesnicom luk stopala. Zamolite nekog od ukućana da vam blago izmasiraju vrat, leđa i krsta. Ako vam je neophodno brzo opuštanje, pokušajte uraditi sljedeću vježbu: naizmjenično stežite i opuštajte prvo prste na nogama, zatim stopala i gležnjeve, prepone iza koljena, butne mišiće, mišiće zadnjice, stomak, leđa, ramena, šake, podlaktice i na kraju - mišiće vrata. Sjednite mirno nekoliko trenutaka. Kad vam se učini kao da lagano plutate - opušteni ste.

Da bi naš dom bio besprijekorno čist, često smo skloni upotrebi skupih deterdženata koji su uz to i vrlo opasni. Ali, jeste li razmišljali kako da čistite koristeći mnogo prirodnija sredstva?

Mi vam predlažemo nekoliko jednostavnih i efikasnih načina čišćenja prirodnim sredstvima.

Kora od jabuke čisti aluminijsko posuđe

Za početak ogulite dvije jabuke. Koru stavite u aluminijsku posudu, dodajte vode tek toliko da prekrije koru. Potom poklopite posudu a vodu i koru pustite da kratko zakipi. Nakon toga maknite poklopac i pustite da se tekućina ohladi. Ispraznite sadržaj posude i osušite je. Posuda će biti blistavo čista.

Kečap čisti bakreno posuđe

Ništa neće učiniti vaše bakreno posuđe sjajnijim od običnog kečapa. Utrljajte kečap na posuđe i ostavite nekoliko minuta da djeluje. Kiselina kečapa je taman toliko blaga da ne oštećuje bakar a opet toliko jaka da uklanja sve tamnije mrlje.

Majoneza čisti mrlje pastela na drvenom namještaju

Dijete vam se malo previše zaigralo bojenjem? Nema problema. Sve što vam treba jeste malo majoneze. Na obojenu površinu, baš kao i kod prethodnog slučaja, krpom utrljajte majonezu i ostavite nekoliko minuta da djeluje. Nakon toga jednostavno prebrišite površinu suhom krpom, majoneza će ukloniti obojene mrlje i u isto vrijeme zaštititi drvo.

Votka je izvrsna za kućne biljke

Ne, nećete zalijevati vaše biljke votkom, niti će one iznenada procvjetati. Votka je izvrsna u zaštiti bilja od raznih nametnika poput lisnih uši. Kako bi zaštitili biljku, najprije po njenim listovima prijeđite navlaženom krpom. Nakon toga, natopite komad tkanine u votki i lagano je tapkanjem nanesite na površinu listova. Naravno, za ovaj postupak koristite najjeftiniju moguću votku.

Ulje i sok limuna za sjaj drvenih površina

Pomiješajte obično jestivo ulje sa sokom od limuna u omjeru 2 mjerice na jednu. Natopite običnu pamučnu krpu i poliranje može da počne.

Sirće ili limun čiste mikrovalnu peć

U posudi za mikrovalnu peć pomiješajte pola šalice vode sa pola šalice destiliranog sirćeta. Stavite posudu u peć koju zatim uključite na 2 minute. Sirće je vrlo učinkovito u razgrađivanju zapečenih masnih naslaga. Isti učinak, ali sa vrlo ugodnim mirisom, možete postići i koristeći limun. U vatrostalnu posudu ulijte litru vode i u nju na kriške izrežite 3 limuna.

Posudu stavite u peć koju uključite na 2 do 3 minute, ili dok voda ne proključa. Nakon toga je bitno da peć ne otvarate već da pričekate desetak minuta kako bi limunove pare razgradile masnoću i mrlje. Prirodno, svježe i djelotvorno!

Sirće uklanja tvrdokorne mrlje sa slavine

Poznate su vam uočljive i tvrdokorne mrlje na slavinama koje se teže otklanjaju. Sirće je savršeno sredstvo za otklanjanje takvih nečistoća. Ne samo da će slavina biti čista, već će dobiti i besprijekoran sjaj. Sve što trebate da napravite je da natopite ručnik bijelim alkoholnim sirćetom i omotate ga oko slavine. Pustite da odstoji 25 minuta nakon čega slavinu jednostavno prebrišete suhom krpom ili papirnim ručnikom.

Sirćetom uklonite naljepnice sa staklene ambalaže

Nerijetko želite da iskoristite bocu ili teglu kada ste potrošili njen sadržaj, na primjer kao ambalažu za zimnicu ili za razne začine. Kako ukloniti etiketu originalnog proizvoda koji je bio u njoj? Umočite tkaninu u alkoholno sirće i tako navlaženu pritisnite na naljepnicu da djeluje par minuta. Nakon toga možete vrlo lako da odlijepite etiketu bez tragova na staklenoj posudi. Isti postupak možete da primijenite i kod naljepnica sa cijenama.

Sol čisti vinske mrlje sa tepiha

Na vlažnu mrlju utrljajte sol i ostavite da djeluje par minuta. Nakon toga isperite hladnom vodom. Po potrebi ponovite postupak nekoliko puta. Ukoliko je mrlja veća, obilato je pospite solju. Na sol stavite papirne ručnike i pritisnite nečim teškim da odstoji preko noći. Sol i ručnici će izvlačiti mrlju sa tepiha.

Soda bikarbona čisti i dezinfikuje dječije igračke

U četvrtinu čaše ulijte vode i pomiješajte sa 4 kuhinjske kašike bikarbone. Prebrišite djetetove igračke sa otopinom čime ćete ubiti veliku većinu nakupljenih bakterija i nečistoća.

Soda bikarbona čisti fugu između pločica

Pomiješajte vodu sa sodom bikarbonom tako da dobijete smjesu. Četkicom za zube smjesu utrljajte na fuge i ostavite I da djeluje 3 minute a zatim isperite.

Soda bikarbona osvježava i dezinfikuje frižider

U zamrzivač se mogu uvući neugodni mirisi od ustajale hrane. Na vlažnu spužvicu pospite malo sode bikarbone i prijeđite po unutrašnjoj površini zamrzivača. Nakon nekoliko minuta, čistom vlažnom spužvom isperite površinu. Soda je, osim dezinfekcije, vrlo djelotvorna kod neutralisanja mirisa.

Soda bikarbona i sirće čiste odvod

Često se dogodi za se odvod začepi a nemate pri ruci sredstvo kojim ga možete odčepiti... ili ipak imate. U odvod uspite pola šalice sode bikarbone i na to ulijte pola šalice alkoholnog sirćeta a zatim začepite. Pustite sodu i sirće da djeluju 15 do 20 minuta te pustite vruću vodu.

Zimske hladnoće su razlog zbog kojeg je potrebno j još više pažnje posvetiti njezi kože. Ako želite izbjeći probleme koje donose niske temperature, morate poštovati neka nezaobilazna pravila:

■ ZAŠTITA OD SUNCA
Sunce koje se reflektira o led i snijeg mogu oštetiti kožu. Često zaboravimo na to da je i zimsko sunce štetno, a kao što kožu od sunca štitimo ljeti, potrebno ju je zaštititi i zimi.

■ HIDRATIZACIJA KOŽE
Napolju su temperature niske, a u prostorijama u kojima boravimo zrak je suh i topao. Koži je u zimskim danima potrebna ekstra hidratizacija. Na tržištu je veliki broj hidratantnih krema, ali potrebno je pronaći odgovarajuću prema tipu kože. Izbjegavajte kreme koje imaju alkohola u sebi jer dodatno isušuju kožu.

■ ODGOVARAJUĆA ODJEĆA
U namjeri da se zimi bolje zgrijemo, često pretjeramo s količinom odjeće, i kada u toku dana s porastom temperature postane pretopio - rezultat je preznojavanje, a tada tijelo gubi potrebnu vlagu. Stručnjaci savjetuju da zimi oblačimo garderobu od ne iritirajućih materijala i slojevite kombinacije kako bi, po potrebi, bez puno problema skinuli višak.

■ I USNAMA TREBA NJEGA
Suhe i ispucale usne čest su problem u zimskim danima i potrebno je koristiti odgovarajuće balzame, drugačije od onih koje inače koristimo. Preporučuju se balzami su s vitaminom E, aloe verom i zaštitnim faktorom 15.

■ NE ZABORAVITE NA RUKE
Ruke su zimi posebno izložene nepovoljnim vremenskim uslovima. Rukavice su obavezne dok ste napolju! Međutim, i onda kada ste u zagrijanim prostorijama odgovarajuća krema je također obavezna, ako želite imati njegovane ruke.

Znate li koji je najbolji način da popijete tabletu? Mnogi i to rade naopako.

Čak i ako ste sigurni da ste uz tabletu popili dva decilitra vode i dalje vam može izmaći optimalni efekt - osim ako stojite. Naučnici koji rade za američku vojsku ustanovili su da osobe koje nakon uzimanja tablete legnu zarobe lijek u jednjaku po pet ili više minuta. Zbog toga tableta kasnije dođe do želuca tj. kasnije se razgradi i dođe u krvotok. Mnogi lijekovi - uključujući i antibiotike, tablete željeza i vitamin C - mogu iritirati jednjak i izazvati simptome slične žgaravici i probleme s gutanjem.

Zbog toga uz lijek uvijek popijte punu čašu vode, soka ili što vam već vaš ljekar savjetuje. I još nešto, ako niste baš prikovani za krevet ustanite i ostanite u stojećem položaju nekoliko minuta da bi tableta došla do želuca.

Ljudi širom svijeta nastavljaju da puše, piju i izbjegavaju fizičku aktivnost, iako strahuju da bi njihov nezdravi način života na duže staze mogao dovesti do neke kronične bolesti.

U anketi koju je sprovela kompanija Bupa International učestvovalo je gotovo 12.000 osoba iz dvanaest zemalja (Australije, Brazila, Britanije, Francuske, Kine, Indije, Italije, Meksika, Njemačke, Rusije, SAD i Španije), od kojih je gotovo polovina prijavila da je fizički aktivna samo jedan sat nedjeljno, 70 odsto da pije alkoholna pića, dok gotovo trećina puši, prenio je Rojters.

Britanci su nacija koja među anketiranim najviše pije alkohol - čak 84 odsto ispitanika iz te zemlje priznalo je da konzumira alkoholna pića. Najstrastveniji pušači su Rusi - 43 odsto anketiranih građana te zemlje se izjasnilo da puši. Iako bi se iz nezdravog životnog stila anketiranih moglo zaključiti da oni ne mare za    zdravlje, 80 odsto njih je izjavilo kako strahuje da ne oboli od neke kronične bolesti.

Najviše ispitanika, jedna trećina njih, strahuje od raka, 11 odsto od srčanih bolesti, a osam odsto od dijabetesa. Najviše ljudi plaši se kancera usprkos činjenici da su srčane bolesti vodeći uzrok smrtnosti i muškaraca i žena u EU, SAD i mnogim drugim zemljama, i podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) da su dijabetes i kardiovaskularne bolesti u 2005. imali udio od gotovo trećine među uzročnicima svih smrtnih slučajeva u svijetu, česnici istraživanja napominju kako je poznato da bi gotovo trećina slučajeva kardiovaskularnih bolesti i preko četvrtine slučajeva dijabetesa u svijetu moglo da bude izbjegnuto kad bi svi stanovnici planete postali fizički aktivni.

Kada su upitani koja je glavna prepreka koja ih ometa da žive zdravijim životom, 24 odsto ispitanika je navelo nedostatak vremena, gotovo petina manjak motivacije, a 14 odsto je izjavilo da su im prepreka troškovi koje zdraviji životni stil iziskuje.

Ćelija je osnovna živa jedinica organizma. Bez ćelije nema života. Svakih organ ljudskog tijela je skupina mnogih ćelija koje se drže na okupu radi specifičnih funkcija karakterističnih za taj organ. Organizam kao cjelina sadrži oko 1.014 ćelija.

Jetreni parenhim najvećim dijelom sastoji se od ćelija jetre i sudeći po aktivnosti to je najdiferenciranije tkivo u organizmu, jer se u jetrenim ćelijama najvjerovatnije može odvijati veći broj procesa nego u bilo kojem drugom tkivu, odnosno njegovim ćelijama, zahvaljujući u prvom redu visokom sadržaju različitih enzima i enzimskih sistema.

Pošto je u jetri najveći broj akcija vezan za ćeliju - hepatocit, potrebno je detaljnije upoznati se sa tom ćelijom.

Pošto su ćelije svih organa toliko sitne da se uglavnom ne mogu vidjeti golim okom, treba ih zamisliti kao loptu ili kuglu, naravno ne idelno okruglu već izduženu, poligonalnu i slično. Kao i lopta i ćelija ima vanjski omotač kojeg nazivamo membranom. Unutar ćelije, dakle, protuplazma, sastoji se također od još sitnijih čestica ili organela kao što su mitohondrije, lizozomi, endoplazmatski retikulum, Golgijev aparat, centriole, cilije, mikrotuble. I što je posebno važno unutar ćelija nalazi se jezgro. Sve ove jedinice imaju tačno određene zadatke. Kao što sama ćelija ima membranu isto tako i ove čestice unutar ćelije imaju svoje membrane. Stiče se dojam, koji je tačan, da su membrane pojedinih struktura unutar ćelije pa i same ćelije najvažniji dijelovi tih struktura. Nema oštećenja bilo koje vrste same ćelije i njenih struktura bez oštećenja membrane. Membrana je zaštitni sloj, koji ćeliju ili organele kao barijera štiti od nekontroliranog uzajamnog dejstva sa okolnom sredinom. Iz okolne sredine u ćeliju ili organele ne mogu nekontrolisano da prodiru bilo kakve suptancije.

Glavna građa membrana su lipidi i proteini. Lipidi spriječavaju nekontrolirano i neorganizovano kretanje vode iz suptancija otopljenih u vodi, dok proteini na pojedinim mjestima prekidaju tu lipidnu barijeru odnosno njen kontinuitet i tako stvaraju prolaze ili „vrata" za kontrolisani, selektivni prolaz različitih hemijskih materija kroz membranu, bez kojeg ne bi bio moguć život ćelije.

Ovdje se često upotrebljava termin hemijske materije ili supstancije. Da ne bi bilo zabune treba reći da je ovdje sve hemija. Lipidi i proteini koji čine membranu, voda, so kojom se soli hrana, sama hrana, sve su to hemijske materije ili supstancije. Život se odvija na bazi hemijskih pretvorbi. Naravno ove pretvorbe ne bi se mogle odvijati bez učešća fizikalnih sila. Unutar ćelije jezgro kao kontrolni centar upravlja i hemijskim reakcijama i razmnožavanjem ćelija. Naprijed su spomenute mitohondrije kao organele ćelije. I one su okružene membrana i predstavljaju praktički „energanu" ćelije jer sadrže velike količine enzima potrebnih za dobijanje energije iz hranjivih tvari. Već dva puta su spomenuti enzimi. Enzimi su također hemijske materije bez kojih se ni jedan hemijski proces u organizmu ne bi mogao odvijati.

Da bi živjela, ćelija mora iz okoline koja je okružuje dobiti u prvom redu hranjive tvari, koje mogu proći kroz ćelijsku membranu, ali samo na strogo kontrolisane načine. Ove hranjive tvari oksiduju se kisikom uz pomoć enzima pri čemu se oslobađa energija. Hranjive tvari koje dopru do ćelije, nisu u onom obliku kakvom smo ih uzeli hranom: u obliku ugljikohidrata, masti ili bjelančevina. U organima za varenje odnosno digestivnom traktu hrana prvo prolazi kroz određene faze probave; ugljikohidrati uglavnom pređu u glukozu, masti u masne kiseline, a bjelančevine u aminokiseline. Tek u ćelijama vrši se oksidacija ovih hranjivih materija kisikom pod utjecajem mnogih enzima koji upravljaju brzinom reakcije, a time i brzinom oslobađanja i usmjeravanja energije.

Kakva je uloga jetre, odnosno ćelije jetre u ovim metamoblističkim procesima vidjet će se kasnije. Ćelije jetre - hepatociti su poligonalnog oblika sa polužljebovima na stranicama. Kada se dvije ćelije približe jedna drugoj sa stranicama na kojima su polužljebovi, i to približavanje postane dovoljno intimno, formirat će se kanalić posebnog značaja kojim će prema većim kanalima iz ćelije jetre teći žuč. Jedna od najvažnijih funkcija ćelija jetre je proizvodnja žuči.

U unutrašnjosti jetrene ćelije pored navedenih organela, u vodenoj otopini nalaze se zrnca glikogena, kapljice masti, grudvice bjelančevina, žučne boje i drugo što ćelija jetre mora da preradi na takav način da bude upotrebljivo za ćelije drugih organa, da se pripremi za uskladištenje, kao rezerva, da se pripremi za uklanjanje iz organizma itd. U daljem izlaganju posebnu važnost kod oboljevanja jetre pokazat će ćelijska membrana jer je obnova i metabolizam lipida i bjelančevina u ćelijskoj membrani osnova normalne funkcije ne samo membrane već i ćelije i struktura unutar ćelija okruženih membranama. Svakako treba napomenuti da neke genetske anomalije, posebno s oštećenjem enzima i enzimskih sistema, imaju veliku ulogu u normalnoj obnovi membrana ćelije i struktura unutar ćelije.

Naprijed smo vidjeli da se jetra sastoji od ćelija ili stanica, kao uostalom i svi ostali organi, pa ovdje slobodno možemo reći da je ćelija osnovna živa jedinica ljudskog organizma. Smatra se da ih u tehnološkom sistemu kojega smo označili kao čovjek, tačnije rečeno odrastao čovjek, ima otprilike 75. Od toga. broja oko 25 otpada na crvena krvna tjelešca, koja prenose kiseonik iz pluća u tkiva. Ostalih 50 pripadaju različitim organima i tkivima. Od toga broja ćelija jetre ima približno oko 109.

Ovih 50 ćelija imaju neke zajedničke osobine, a razlike se satoje o tome kojem organu pripadaju. Svim ćelijama potrebna je hrana, i sve ćelije na gotov isti način iskorištavaju iste oblike hranljivih materija.

Sve ćelije koriste kisik kao glavnu materiju za dobijanje energije (termo-hemijske energije). Kisik se spaja sa ugljikohidratima, bjelančevinama i mastima, pri čemu se oslobađa energija potrebna ćelijama za mnogobrojne aktivnosti, a i organizmu za odražvanje tjelesne temperature.

Napomenimo da su ćelijama za oslobađanje energije potrebni još vitamini i minerali. Tu su još i začini, koji pored toga što hrani daju odgovarjući okus, imaju i druge zadatke jer pokreću mnoge akcije potrebne za normalno funkcioniranje organizma.

Začini npr. pokreću i pojačavaju izlučivanje želučanog soka, ili što je ovdje takođe od posebne važnosti, pojačavaju izlučivanje i oticanje žuči u jetri.

Sve ostalo što dođe do jetre odnosno ćelija jetre i drugih organa, strane su materije i ćelije trebaju dodatne napore da te strane materije metabliziraju i uklone iz organizma.

Bez tekućine, tačnije rečeno bez vode, se ne može. Ljudski odrasli organizam sadrži oko 56% tekućine. Veći dio je u ćelijama o kojima upravo govorimo. Pošto je ta tekućina unutr ćelije, nazivamo je intracelularnom tekućinom.

Drugi dio tekućine je izvan ćelija i taj dio nazivamo ekstracelularnom. Ova tekućina se stalno giba i kreće u tijelu i miješa s cirkulacijom krvi.

Ćelija jetre i ne samo jetre, već i stalih organa, je najvažniji dio ne samo jetre već i tih organa. Pošto je ćelija ili stanica najvažniji dio pojedinih organa ili organizma uopšte, pozabavimo se ukratno ćelijom da bismo razumjeli funkcije organa i ostalih struktura u tijelu.

Svaka ćelija je živa struktura, omeđena ćelijskom membranom. Unutar te strukture omeđene membranom, nalaze se mnoge druge strukture takođe omeđene membranama. Najvažnije je jezgro ćelije, koje je praktički kontrolni centar koji upravlja svim hemijskim reakcijama koje se dešavaju u ćeliji, te razmnožavanje ćelija. Najvažniji dio jezgre je deoksiribonukleinska kiselina (DNA) koja praktički predstavlja nosioca nasljednih osobina odnosno gen.

Sve strukture unutar ćelije, među njima i jezgro, praktički „plivaju" u ćelijskoj tekućini koju nazivamo još i citoplazmom.

Različite materije koje čine ćeliju, nazivaju se zajedničkim imenom protoplazma koja se najvećim dijelom sastoji od 5 osnovnih materija: vode, elektrolita, ugljikohidrata, bjelančevina i masti.

Unutar ćelije osim jezgre postoje i druge strkture: endoplazmatski retikulum, Golgijev kompleks ili aparat, mitohondrije. Za mitohondrije možemo reći da su energana ćelija. Da nije mitohondrija, ćelije ne bi mogle dobiti energiju iz hranljivih sastojaka i kiseonika, pa bi se tako sve ove ćelijske funkcije ugasile.

Zbog važnosti, na ovome mjestu moramo se pozabaviti membrana, prvenstveno membranama čitavih ćelija. Membrane ćelija, a isto tako i membrane ostalih struktura unutar ćelije, npr. jezgre ili mitohondrije, najvećim dijelom sastoje se od bjelančevina i masti. Masti sprječavaju nekontrolisano gibanje tečnosti, te tako čine barijeru za nekontrolisano kretanje vode i materija otopljenih u vodi. S druge strne, bjelančevine u membrani prekidaju taj kontinuitet u mastima membrane i dopuštaju selektivno kretanje različitih tvari kroz membranu.

Ostanimo za sada na tome da bjelančevine imaju selektivna svojstva koja pri difuziji prednost daju nekim materijama više nego drugim kako bi prošle kroz membranu u unutrašnjost ćelije, a isto tako i da mogu napustiti ćeliju.

Već smo se upoznali sa intra i ekstracelularnom tekućinom. Razavijmo tu stvar i interesu boljeg razumijevanja dalje. U ekstracelularnoj tekućini nalaze se sve materije potrebne ćelijama. Pošto se ova tekućina stalno giba i kreće u tijelu i miješa cirkulacijom krvi, proizilazi da se sve ćelije nalaze u bitno istoj sredini koja se još naziva i unutrašnjom sredinom.

Iz ovoga je jasno da su ćelije sposobne za život, rast i obavljanje funkcija sve dotle dok god u ekstracelularnoj sredini ima dovoljno kiseonika, ugljikohidrata, bjelančevina, odnosno elemenata bjelančevina, masti, tačnije rečeno masnih kiselina, vitamina i različitih minerala, odnosno jona tih minerala, te mikrometala i drugih elemenata.

Ova tekućina sadrži takođe i materije ćelijskog metabolizma kao što su ugljendioksid, koji će iz organizma biti eliminisan preko pluća, te drugih materija koje će biti izbačene preko bubrega i stolicom preko jetre i crijeva. Neprobavljene materije iz digestivnog sistema biće eliminsane iz organizma stolicom.

Intracelularna tekućina znatno se razlikuje od ekstracelularne i fizikalno i hemijski. Ta razlika i omogućava promet između inracelularne tečnost koja se nalazi u ćelijama i ekstracelularne tekućine koja se nalazi izvan ćelije.

Možda je sada ovo najbolje mjesto da se prisjetimo definicije ljudskog organizma kao zaokruženog tehnološkog sistema ograničenog kožom koji najvećim dijelom funkcioniše automatski. Na isti način možemo definisati i ćeliju ljudskog orgnizma kao zaokružen tehnološki sistem ograničen membranom koji funkcioniše na bazi fizikalnih i hemijskih razlika između ekstra i intrcelularne tečnosti.

Održavanje stalnih nepromjenljivih uslova u ekstracelularnoj tečnosti naziva se homeostaza i svi organi tkiva organizma pomažu da se održe nepromjenjeni uslovi u toj sredini. Tako npr. pluća stalno snabdijevaju kisikom ekstracelularnu tekućinu, čime se nadoknađuje kisik koji su potrošile ćelije. Probavni sistem snabdijeva hranljivim materijama, bubrezi održavaju stalnu koncentraciju jona...

Zaključno: svaki organ ili tkvio, ponovimo to, doprinosi homeostazi, odnosno održavanju homeostatskih odnosa. I ne samo to, već i svaka ćelija koristi homeostazu, a takođe svojim udjelom održava konstantnim hemijsku i fizikalnu razliku između ekstra i intracelularne tečnosti, drugim riječima održava homeostatske odnose konstantnim.

Podvucimo sada da ovo racipročno međusobno djelovanje omogućava automatizam organizma sve dok jedan ili više funkcionalnih sistema ne izgube svoju sposobnost da daju svoj doprinos funkciji. Kada se to dogodi, sve ćelije u organizmu odnosno tijelu trpe. Jaka disfunkcija vodi u smrt, umjerena ili slaba vodi u bolest.

Kod svih oboljenja jetre napadnuta je ćelija jetre - hepatocit. Tačnije rečeno napadnuta je prvenstveno membrana hipatocita. Podsjetimo se samo šta smo malo prije rekli o građi membrane ćelije, pa i ćelije jetre - hepatocita. Membrana ćelije jetre - hepatocita građena je od masti i bjelančevina. Masti odnosno lipidi u membrani ćelije sprječavaju bilo kakav promet između ekstra i intracelularne tečnosti. S druge pak strane bjelančevine odnosno proteini u membrani omogućavaju, ali samo strogo kontrolirani, promet između ekstra i infracelularne tečnosti.

Da vidimo na jednom važnom primjeru šta znači oštećenje membrane hepatocita iz bilo kojeg razloga. Unutar hepatocita vrši se jedan važan proces - proces transaminacije dviju aminokiselina pomoću enzima nazvanih transaminaze: Alaninaminotransferaze (AIAT) i Aspartataminotransferaze (ASAT). Ove transaminaze mogu se i normalno naći u krvi u normalnim vrijednostima.

U slučaju da je zbog bilo kojeg oštećenja jetre došlo do oštećenja membrane hepatocita, ove transaminaze lakše će preći iz intra u ekstracelularnu tečnost pa će se konstatovati njihova pojačana aktivnost, odnosno više vrijednosti u krvi odnosno plazmi od normalnih. Porast vrijednosti transaminaza u krvi jasno nam sugeriše da nešto nije u redu sa jetrom, a možda i srcem, pogotovu ako su znatno povišene vrijednosti Alaninaminotransaminaze (AIAT).

Na osnovu do sada rečenog može se izvući slijedeći zaključak: nema oboljenja jetre bez oštećenja membrane hepatocita. Jedan incident koji može da se desi kod težih oboljenja jetre je nemogućnost jetre da amonijak koji se stvara deaminacijom aminokiselina pretvori u ureu. Zbog čega se u krvi nakuplja veća količina amonijaka koji je posebno za mozak toksičan i koji vrlo često dovodi do hepatične kome? O ovoj činjenici valja strogo voditi računa kod primjene bjelančevina i dietoterapiji jetre.

Naučnici smatraju da je za poremećaj hiperaktivnosti prije svega odgovorna genetika. Ali, i prehrana može da utiče na koncentraciju i ponašanje djece. Upoznati ste s imenima spornih konzervansa i vještačkih boja? Osim s genetikom, poremećaj pažnje i hiperaktivnost (ADHD) povezuju se s previše video igrica, previše sati pred TV-om, ali i s pogrešnom prehranom. Šta može pogoršati stanje?

Boje u hrani i konzervansi prvi su na listi "osumnjičenih". Ali, problem je što jedan proizvod sadrži uvijek više od jedne vještačke boje i konzervansa, a neki čak i više od 10. Zbog toga je teško izdvojiti bilo koji od njih. Mnogi naučnici dijele mišljenje doktora Bernarda Vajsa, s Ročester stomatološke škole u Njujorku, koji smatra da aditivi definitivno utiču na ponašanje djece, barem privremeno. "Sad je više nemoguće pobijati dokaze," rekao je govoreći o ovoj vezi.

Niz studija dokazalo je negativno djelovanje konzervansa natrij benzoata. "Naučni dokazi ne mogu sa sigurnošću da povezu boje za hranu i simptome ADHD-a. Iako je moguće da se kod neke djece alergične na vještačke boje i konzervanse postojeći simptomi poremećaja pogoršaju unosom hrane koja ih sadrži", rekla je dr Maida Galvez, s Maunt Sinaj medicinske škole u Njujorku.

Ipak, EU je postavila upozorenja na proizvode koji sadrže sljedeće vještačke boje jer bi mogle imati negativno djelovanje na koncentraciju i ponašanje djece.

Sporne vještačke boje su:
1. Žuta br. 5 (tartrazine)
2. Žuta br. 10 ("quinoline yellow", ova boja je zabranjena u SAD-u)
3. Žuta br. 6 ("sunset yellow")
4. Žuta br. 3 ("carmoisine", ova boja je zabranjena u SAD-u)
5. Crvena br. 7 ("ponceau 4R", ova boja je zabranjena u SAD-u)
6. Crvena br. 40 ("allura red") Proizvodi koji ih sadrže su vrlo raznoliki: slatkiši, želei, kobasice, kiseli krastavci, grickalice, sokovi, sladoled

Zašto se trovati energetskim napicima kad nam priroda nudi pregršt biljaka čiji su plodovi čisti stimulans za naš oslabljeni organizam. Isprobajte ih.

Povremeni nedostatak energije postao je uobičajen osjećaj. Prirodni preparati bogati hranjivim materijama osigurače vam dugotrajnu energiju. Isprobajte neke egzotičnije, kao što su spirulina, mate čaj (yerba mate) i ginseng.

Spirulina

Plavo-zelena alga ne samo da je izvrsna za povećanje energije, nego obiluje vitaminima i hranjivim materijama. Spirulina sadrži visoke količine beta-karotena, snažnog antioksidansa, i gama linolensku kiselinu, koja može da bude korisna pri skidanju suvišnih kilograma. Osim toga, spirulina sadrži nekoliko esencijalnih aminokiselina, minerala, vitamina i vlakana, a može se kupiti u tekućem obliku, tabletama ili prahu.

Mate čaj bolji od kave

Ljekoviti listići ovog čaja obiluju antioksidansima. Možete ga konzumirati umjesto kave jer puno bolje podiže koncentraciju i energiju, ali bez popratnih nuspojava. Nivo energije podiže u tren oka. Zanimljivo je da istovremeno pruža osjećaj mira i blagostanja.

Ginseng

Ginseng liječi niz bolesti, od nesanice, slabokrvnosti, artritisa do impotencije. A uz sve nabrojeno može i značajno da poveća nivo energije! Prema tradicionalnoj kineskoj medicini, ginseng pomaže potpunom iskorištavanju vitamina i mineralnih materija u organizmu, te pojačava moždanu aktivnost.

Vrijeme je da otklonimo predrasude o orasima kao štetnoj namirnici.

S obzirom da orahe uglavnom jedemo u keksima, kolačima i čokoladama, smatramo ih ukusnom, ali prije svega nepoželjnom namirnicom, onom koja je kalorična i masna, štetna.

Ali, još odavna je poznata činjenica da je orah vrlo zdrava i ljekovita namirnica. Tako se već neko vrijeme zna da orasi posreduju smanjenju kolesterola u krvi, a najnovije studije pokazuju da snižava i krvni pritisak te da pomažu tijelu da se nosi sa stresom. Za takav efekt na pritisak i kolesterol zaslužne su omega-3 masne kiseline koje se nalaze u orasima. Isti efekt orasi imaju i na osobe koje su izložene velikom stresu.

Na primjer, jedna šaka oraha pruža nam oko 90 posto dnevne potrebe za omega-6 kiselinama, koje ne štite samo naše žile i srce, nego i živce. Ovo je vrlo bitna činjenica jer tijelo ne može samo proizvesti ove važne masne kiseline. Osim što su bogati nezasićenim masnim kiselinama, orasi obiluju vitaminima i mineralima. Orasi pomažu i lakše zaspati jer sadrže melatonin, hormon koji pomaže uspostavljanju uravnoteženih navika spavanja i mentalnoj mirnoći. Zato, ne ustručavajte se da konzumirate orahe te ih koristite u slanim i slatkim jelima.