Egzotični Južnoamerički čaj mate

U Južnoj Americi mate je izuzetan čaj, zbog svog osvježavajućeg učinka na tijelo i duh. Pije ga se pri obrocima i između obroka. Vrlo je popularan kod svih društvenih klasa — kod elite, kod gauča i kod radničke klase.

To malo žbunasto drvo, u botanici poznato pod imenom Ilex paraguayensis, član je iste porodice kao i božikovina. Uspijeva kao divlja biljka u šumama u dolinama rijeka u Paragvaju i na jugu Brazila. No, u velikim količinama se uzgaja i u drugim područjima Južne Amerike. Procjenjuje se da stanovnici toga kontinenta konzumiraju oko tri i pol milijuna kilograma matea godišnje. Ta biljka se i izvozi u mnoge zemlje.

Izuzetan tonik
Članak pod naslovom "Paragvaj, zemlja voća i glazbe" navodi: "Nacionalno piće Paragvaja pravi se od matea, koji zamjenjuje čajeve iz Kine, Cejlona i Indije. To piće ima začuđujuću regeneracijsku moć u ljudskom organizmu. Kad ga se popije prvi put, dobije se osjećaj snage, energije i veselosti, a piće djeluje gotovo trenutačno. Paragvajci mu stalno pjevaju hvalospjeve."

Mate ili "čaj isusovaca"
Indijanci su otkrili mate prvim isusovačkim misionarima. Oni su zaključili da je to piće tako zdravo i tako dobro gasi žeđ da su izlagali život opasnostima u potrazi za tim malim stablima u gustoj brazilskoj prašumi. Potom su ga počeli uzgajati u misijama i mate je postao poznat kao "misionarski čaj". Isusovci su dodali riječ "yerba" (biljka) indijanskom imenu "mate" koje je dolazilo od jedne riječi što je značila "čuturica". Davno prije dolaska bijelaca Indijanci su sušili i tucali lišće matea. Stavljali su ga u posudu punu vode i u nju bacali vruće kamenje da bi prah pustio aktivne tvari. Potom su udisali osvježavajući uvarak pomoću slamčice od trske koju su zvali "bombila"; tvrdili su da dodir biljke sa zrakom može uništiti dobar dio njezina prekrasna okusa.

Bijelci su se služili sličnom tehnikom. Stavljali su lišće istucano u prah u posudu, nalijevali kipuću vodu i pili čaj kroz cijev čiji je donji dio bio oblikovan kao cjedilo.