Tekstovi o biljkama, koje pomažu stimulaciji želuca, vraćaju nas nekoliko stoljeća unatrag. Nekoć je svaki dom imao svoj vrt i majka obitelji uvijek je znala koja biljka najbolje vraća apetit, liječi žgaravicu, nadimanje ili povraćanje. Ovi stari lijekovi postojali su oduvijek i ponovo postaju sve popularniji.
Primijetit ćete da su biljke koje ćemo spominjati obične. Kuhinja bazirana na aromatičnim biljkama opet je u modi i časopisi za žene nisu nikad objavljivali toliko recepata. Međutim, ljudi ne vide u aromatičnim biljkama ništa osim njihovog okusa, ne uočavajući da je u početku njihova uporaba imala terapeutski cilj. Kako su naši preci, dodajući svojoj prehrani meso i bogatije namirnice, otkrivali da se razbolijevaju, tako su smišljali načine da zajedno s hranom uzimaju i lijek dodajući joj biljke poput
đumbira,
komorača, anisa, kadulje ih metvice kako bi olakšali probavu. Primjerice, metvica dodana grašku smanjuje nastanak plinova. Engleski običaj da uz janjetinu poslužuju umak od metvice nije samo stvar okusa: "mlado" meso teže se probavlja, a metvica olakšava probavu. Majoran, druga dobro poznata biljka, u početku se upotrebljavala s istom svrhom. U jednoj staroj knjizi o biljkama stoji: "Majoran se prije svega koristi u kuhinji da bi se, s pomoću njegovog stimulativnog djelovanja, ublažila težina svinjskog i guščjeg mesa te ostalih namirnica."
Sjevernoamerički su Indijanci također znali za učinak aromatičnih biljaka i dodavali su ih svojoj hrani kako bi poboljšali probavljivost. Okus je bio u drugom planu.
Osim ako nije drugačije naznačeno, način pripreme ovih lijekova je uvijek isti: natapanje (na listove se izlije kipuća voda) ili kuhanje (biljka se kuha 10 do 15 minuta) kad se radi o sjemenkama ili korijenu.
0 comments: